Ribolov za mene prvenstveno predstavlja simbiozu sa prirodom i druženje sa ljudima sa kojima provodim vrijeme pored rijeke, ističe strastveni ribolovac Bojan Nikčević iz Nikšića. Smatra da ništa ne može da zamijeni mir u duši koji čovjek tada osjeti.

-Bavim se ribolovom od svoje sedme godine. Iz tog perioda datiraju moji prvi koraci u ribolovu i odlazak sa starijim bratom na rijeku. Rijeka Zeta (čiji je jedan dio danas na žalost kanalisan za potrebe HE) predstavlja prvu destinaciju mog druženja sa ribolovom. Početak je obilježio plovak i udica, ali kako godine prolaze sve više upoznajem čari mušičarenja i želju za novim izazovima koje nude rijeke i kanjoni. Prvi silazak u kanjon Komarnice donio je konačnu spoznaju da je mušičarenje moj način ribolova za čitav život. Ta priroda kojoj čovjek još nije naudio, voda koja je i dalje bistra i pitka, a riba divlja i neukrotiva, ostavili su na mene snažan utisak i pojačali dozu adrenalina do pucanja, koji je samo rastao kasnijim upoznavanjem svih ljepota rijeka Tare, Drine, Bukovice, Bijele, Pive – kazao je, između ostalog, naš sagovornik.

Posebno izdvaja kanjone Komarnice i Tare iz razloga što su upečatljivi po svojoj divljoj ljepoti, nepristupačnosti, oštrim i strmim stijenama, borovini koja raste bukvalno iz kamena, vodi hladnoj i pitkoj, pa ribolov u takvom okruženju ostavlja želju da se svaki put ovdje vrati, kao da prvi put boravi tu.

-Ribolov je za mene prije svega nadmudrivanje, ko će imati više strpljenja i opreznosti, a ujedno i uživanje kada znam da će i poslije mene i zadovoljstva koju mi pruža borba, ta riba nastaviti i dalje da pliva. Poseban doživljaj je ribolov na pastrmku i lipljena, jer su oni pravi izazov za mušičara. Pastrmka, kraljica planinskih brzaka, a lipljen mudar, strpljiv i veoma jak borac koji će na najmanju sumnju odustati i čekati neku bolju priliku. Na Tari sam imao zadovoljstvo da se borim sa kapitalnim primjerkom pastrmke potočare od čak četiri kilograma. Nadmudrivanje sa ribom je trajalo gotovo dvadesetak minuta – pojašnjava on. Ističe da se taj osjećaj borbe sa „vladarom” divljih voda ne može riječima opisati.

-Koliko god se čovjek trudi ne može da prenese dovoljno slikovito taj osjećaj. Samo veliki ljubitelji ribolova i prirode znaju o čemu govorim. Na veliku žalost ovakvih primjeraka je sve manje u našim rijekama, a glavni krivac je ljudska nemarnost, krivolov i sve veće zagađenje i uništavanje životne sredine - ističe Bojan Nikčević.

U proljeće pri pojačanom vodostaju, lovi na manjim rijekama zbog pristupačnosti.

-Tada se riba intenzivno hrani jer je iscrpljena od mrijesta i nije selektivna u izboru hrane. U tom periodu može se uloviti i neki kapitalni primjerak pastrmke jer neki primjerci se kasno vrate u svoja staništa zbog iscrpnog mrijesta i same dužine puta koje moraju preći da bi produžila svoju vrstu. Ljetnji period ne donosi puno uzbuđenja, uglavnom zbog jakog sunca i malog vodostaja, pa je riba tada mnogo opreznija i uglavnom se hrani rano ujutro i pred samu noć, ali kako ljeto odmiče i dolaze hladniji dani, riba počinje da se aktivira i priprema za mrijest u zimskom periodu. Tada počinje intezivniji ribolov i uživanje u njemu. Volim da lovim na mušice sopstvene izrade što upotpunjuje moj užitak – pojašnjava on.

Dodaje da su nerijetko na ovakvim mjestima u divljini neizbježni susreti sa raznim divljim životinjama, kao sto su mrki medvjed, divokoza, srna…, a česti su susreti i sa „kolegom” lovcem na ribu, a to je vidra.

-U ranim jutarnjim časovima dok magla polako oslobađa rijeku iz svog zagrljaja, čovjek ostaje potpuno nijem pred tim nestvarnim prizorima. Ništa ne može da remeti njihovu simbiozu koja traje i koja će trajati vječno. Rijeka je kao i čovjek kada se probudi, otvori oči, ali ništa ne priča i čeka da svoju energiju usmjeri na dan koji je pred njom. Zato treba sačuvati svaku kap vode i apelujem na sve ljude da sačuvaju naše šume i rijeke jer bez njih nema života ni za nas ni za naše potomke, kojima moramo ostaviti nešto za budućnost - zaključuje on.

S.B.M.

---